Solarni krug
Sunčani krug, čiji počeci datiraju unazad nekoliko hiljada godina, nije samo sveti simbol, već je jedan od najstarijih i najpoznatijih simbola, naročito nordijskih naroda, ali i indoevropskih uopšte. Kočije Trundholma[1], koje potiču iz bronzanog doba, pronađene u Danskoj i postavljene u muzeju u Kopenhagenu, jesu verovatno najstariji dragulj koji predstavlja sunčani (solarni) krug. Ovo umetničko delo, na kom su predstavljene kočije koje vuku konji, sastoji se iz šest kružnica koje nose ogroman zlatni prsten na kome se vide četiri lica. Ovo je predstava kretanja sunca po nebu, jednog od osnovnih elemenata kulta Sunca.
Mnoštvo drugih vrednosti i sličnih dela pronađeno je u Evropi i na teritorijama koje su osvojili Indoevropljani: U Skandinaviji, Grčkoj, Italiji, Francuskoj, Nemačkoj, pa čak i u Rusiji i na putu ka Indiji. Solarni krug, koji simbolizuje blistavo sunce na antičkim skulpturama i u antičkim mitovima, je simbol života i ponovnog rođenja, izvor svetlosti i zdravlja, stvaralačke sile, smrt svega što postoji, prvo načelo i kraj svega. Solarni krug još je poznat i kao Sunčani štit, Sunčani krst, Keltski krst, Oko Odina, Oko dana, Oko ognja, Oko sveta.
Tokom vekova, milenijuma, bogatstvo simbola Solarnog kruga u tradiciji nordijskih naroda je jedinstveno. Solarni krug, po raznim izvorima, simbolizuje četiri elementa (vatru, vazduh, vodu, zemlju), četiri prirodna kraljevstva prirode (neorganski svet, biljke, životinje, ljudski svet), četiri tipa temperamenata (koleričan, sangviničan, flegmatičan, melanholičan) ili čak četiri bića sjedinjena u telu Sfinge (lav, orao, krava, čovek). Sa druge strane, sudeći po brojnim istraživanjima, Solarni krug predstavlja cikluse, ponovna rođenja, preporod, zakon i red, mesto za sve i svakog, duhovnu snagu, magiju, svetost, borbu za život, balans među silama koje se međusobno bore, balans u univerzumu. Solarni krug je sveti simbol koji su koristili naši preci. Simbolizovao je životne sile, krepkost, celovitost, dobru sudbinu. Dve linije, koje se presecaju u desnim uglovima unutar kruga, simbolizuju pokret. Počeci Solarnog kruga u Evropi datiraju iz kamenog doba. Veoma je popularan među germanskim plemenima, datira iz bronzanog doba i u vezi je sa simbolom ognja. Na ovom području, u početku je predstavljao čekić kao simbol oluje, i bio je vezi sa vatrom sa neba. Tor je bio tvorac gromova i munja, bog koji je ljudima darivao sunce i kišu, pa su tako i solarni krug i čekić bili u vezi sa njegovom ličnošću.
Od prvog veka pre naše ere do dolaska hrišćanstva na sever, solarni krug bio je često korišćen kao ornament na oružju ili posudama. U vreme kada drugi sveti simboli polako padaju u zaborav, solarni krug je vremenom dobijao na značaju i važnosti. Sanskritski solarni krug u Aziji je, takođe, postojao tri hiljade godina pre naše ere, pronađen je i u Indiji, Indoneziji, Polineziji i Severnoj Americi. Bio je nepoznat među australijskim Aboridžinima i semitskim narodima. Odgovore na pitanje na koji način i zašto se tako puno ljudi širom skoro cele zemlje služilo solarnim krugom, treba tražiti u istoriji i poreklu rasa. Možemo reći da je to povezano sa geografskim položajem i prirodnim okruženjem, ako uzmemo u obzir činjenicu da nijedna rasa na svetu nije bila toliko
Solarni krug je samo na severu dobio na značaju, pošto je sune bilo jedini i istinit izvor života. Kad je sunce odlazilo ili umiralo, priroda je, takođe, umirala, kad se vraćalo, priroda se takođe vraćala u život, srca i duše ljudi koji su neprekidno vezani za smene godišnjih doba; odgovarali su na njihov dolazak ili odlazak dubokom naklonošću i osećanjima, uključujući svoja iskustva u mitologiji i svetkovinama. Do današnjeg dana, ni hrišćanstvo, ni naša savremena takozvana civilizacija nije uništila značaj tih svetova. Tokom prolećne ravnodnevnice, na primer, slavimo Easter (katolički Vaskrs) – veliku noć u čast boginje Ēostre (Easter). To je svetkovanje radosti, u čast života koji se vraća na polja i livade. Zec i jaja simbolizuju plodnost. Bilo je utkano nespokojnom nadom naših predaka, pošto je njihov život bio beskonačna borba između svetlosti i tame, života i smrti.
Za naše pretke, solarni krug je bio simbol kretanja sunca po nebu i neprekidnog ciklusa dana i noći, a takođe, i godišnjih doba. Krug ukazuje ma večno kretanje života, a četiri ruke unutar kruga, ponovno rođenje života u prirodi.Kako je smena doba bila praćena nastankom ili nestankom svetlosti, solarni krug je, takođe, postao simbol večne borbe između Svetlosti i Tame, religije svetlosti stvorene razumom čoveka zapada i religije tame, pokušavajući da dovedu do večne sudbine višeg čovečanstva.
U Vedama, Solarni krug ima kosmično stanovište. Predstavlja rođenje prostora i vremena, predstavlja godišnja doba koja prate jedno drugo, četiri dimenzije. «Besmrtni krug, koji ništa ne može zaustaviti i na kome se temelje sve stvari» - kako je napisano u Vedama.
Tako su naši očevi i njihovi očevi pre njih, išli za glasom krvi, «pored vatre, mislimo o hujanju života koji volimo i o susretu sa smrću, koje se ne bojimo».
Danas, paganski pokret mora uskrsnuti njihov simbol, taj sami solarni krug, koji je inspirisao Odiniste u prošlosti, u vreme borbe za opstanak njihovog naroda, religije i slobode.
[1] Solarna kočija, artefakt bronzanog doba pronađen u Danskoj.
Нема коментара:
Постави коментар